SULEJMAN, A. S.,I KRALJICA SABE

Veliki dio kur’anskih ajeta o Sulejmanu, a. s., u vezi su sa zbivanjima koja su se dešavala izmedu njega i kraljice Sabe. U ovim ajetima sadržani su veoma bitni detalji o politickim i ekonomskim odnosima izmedu dvije države na cijem celu su se oni nalazili. Pored toga, iznose se i primjeri Sulejmanovog, a. s., odnosa sa ostalim državama, moci upravljanja i metode koje je koristio prilikom širenja vjere u Allaha, dž. š.

I ne potraja dugo, a on dode, pa rece: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.’’ (An-Naml, 22)

Veza izmedu dviju država pocinje podacima što ih je Pupavac (Hudhud), koji se nalazio u Sulejmanovoj, a. s., vojsci, dao o državi Sabi i kraljici što se nalazila na celu te države. Kada je Sulejman, a. s., izvršio smotru svojih vojski, uocio je odsutnost Pupavca. Kada se vratio, Pupavac Sulejmanu, a. s., iznosi veoma bitna saznanja o državi Sabi.

...”Gospodaru moj,” - uzviknu ona - “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!” (An-Neml, 44) Piero della Francesco, Prijem kraljice Sabe od strane Sulejmana, a. s., XV stoljeće

To što se u ajetu istice ova cinjenica moguce je da je pokazatelj da je u tom periodu bilo neobicno to da se na celu države nalazi žena. Pupavac takoder istice i bogatstvo kraljice Sabe, a i to da je bila obdarena raznim blagodatima. Govoreci o tom bogatstvu, Pupavac narocito istice velicinu prijestolja kraljice Sabe. Sasvim je izvjesno da velicina prijestolja možda simbolizira moc države i vladavinu kraljice Sabe. (Nesumnjivo, Allah, dž. š., je Taj koji najbolje zna.)

Vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu - šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga Puta ih odvratio, te oni ne umiju naci Pravi Put. (An-Naml, 24)

Pupavac je saopcio da se, zbog toga što su se povinovali šejtanskim smicalicama, narod Sabe klanja Suncu, da Allahu, dž. š., pripisuju druga i da su skrenuli sa Pravoga Puta. Šejtan je narodu Sabe prikazao lijepim klanjanje Suncu, odnosno prikazao im to kao jedno ispravno i racionalno vjerovanje, a oni su, kao nasljedstvo od svojih predaka, to sujevjerje ucinili svojom putanjom. Zavesti ljude sa Pravog Puta, sprijeciti ih u klanjanju Allahu, dž. š., najprimarniji su ciljevi šejtana. Ovim ajetom se možda išareti i na to da je razlog što se ljudi udaljavaju od Allahove vjere to što su vecinom prevareni od strane lažnih uvjerenja, filozofija i idejnih sistema.
Medutim, kao što se istice u narednim ajetima, šejtan nema nikakvog utjecaja nad onim koji otvorenim srcem vjeruju u Allaha, dž. š., nad robovima koji posjeduju iskrenu bogobojaznost:

“Gospodaru moj,” - rece - “zato što si me u zabludu doveo, ja cu njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da ih sve zavedem, osim medu njima Tvojih robova iskrenih.” (Al-Hidžr, 39-40)

‘‘Pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. Allah je, nema Boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!” (An-Naml, 25-26)

Iz ovih ajeta poglavlja An-Nahl proisticu i odredene odlike Pupavca.
 
Moguce je da je Pupavac pobožni džin. On je u obliku jednog džina muslimana, koji vjeruje u Allaha, dž. š., i koji to cesto istice u svojim govorima.
Pupavac je svjestan da, prije no što se rašire, saznanja do kojih je došao treba direktno prenijeti Sulejmanu, a. s., koji posjeduje mudrost i moc presude. Iz ovog stava se razumije da je Pupavac bio poslušan i odan.
On je u stanju da shvati ono što vidi; nije se zadovoljavao samo prenošenjem onoga što vidi, vec je i sam donosio odredene zakljucke. Osim toga, imao je veoma izraženu sposobnost izražavanja. Na jedan efektan nacin je prenosio ono što je vidio, zadržavao se samo na bitnim pitanjima i nije ulazio u nepotrebne detalje; pricao je kratko i sadržajno.
U ajetu se iznosi da je Pupavac ptica, ali da prica i može prenositi informacije. Saopcava se da je pricala i mravica koja je vidjela Sulejmanovu, a. s., vojsku. Sasvim je raširen slucaj da, suvremenom i veoma razvijenom racunarskom tehnologijom, na filmu pricaju ptice, mravi i sve ostale životinje. To, isto tako, može biti jedno od upozoravajucih znacenja aktualnog kur’anskog kazivanja.

“Vidjet cemo” - rece Sulejman - “da li govoriš istinu ili ne.’’ (A n-Naml, 27)

Sulejman, a. s., koji je uocio Hudhudovu odsutnost, rekao je da ce ga kazniti ukoliko se ne pojavi sa jasnim dokazom, ali je sacekao sve dok muHudhud nije iznio svoje zapažanje iz države Sabe; nije davao ishitren odgovor. Ovakav stav i ponašanje stavlja do znanja da je Sulejman, a. s., bio veoma pametan, zreo, uravnotežen i pravedan vladar.
A nakon što je saznao podatke o Sabi, koje mu je prenio Hudhud, Sulejman, a. s., nije odmah donosio odluku. Odlucio je da se prvo provede jedna istraga, kako bi se potvrdile informacije. To je, pak, jedan od dokaza da je Sulejman, a. s., bio oprezan i pravedan vladar.

Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta ce jedni drugima reci!” (An-Naml, 28)

Ovaj metod koji je koristio Sulejman, a. s., odnosno donošenje zakljucka posmatranjem reakcija suprotne strane naspram odredenog slucaja,krajnje je mudra i racionalna metoda. Ovom metodom se onemogucavaju i moguce greške u licnim komentarima onih koji donose vijesti.
Osim toga, kraljica Sabe, koja nije svjesna da je promatrana, tokom savjetovanja ce sa saradnicima pokazati najprirodnije i najiskrenije reakcije; iznijet ce svoje stvarno mišljenje. Ova metoda je jedan od najkracih i najsigurnijih puteva za postizanje znanja o stvarnom kraljicinom mišljenju i stavu o Sulejmanu, a. s.

“O, velikaši,”- rece ona - “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo. (An-Naml, 29)

Kraljica Sabe je odmah shvatila izuzetnu važnost pisma koje je stiglo od Sulejmana, a. s. Za sve to može postojati nekoliko razlicitih razloga.
Prvi od tih razloga je možda nacin na koji je Hudhud donio ovo pismo. Moguce je da je nadnaravnosti ovog stanja doprinijelo to što je Sulejman, a. s., ovo pismo poslao po ptici i odlike koje je posjedovala ta ptica.
Možda je Sulejman, a. s., koristio neki papir, nacin pisanja ili pecat koji simbolizira i izražava njegovo bogatstvo, izuzetno poimanje umjetnosti i jako carstvo, da je, isto tako, to pismo utjecalo na kraljicu Sabe.
Kraljica Sabe je možda prvo sama procitala pismo, oduševila se njegovim sadržajem, a potom, da bi se posavjetovala, otišla kod svojih bliskih saradnika. Formulaciju “poštovanja vrijedno” koristila je možda zbog toga što je znala sadržinu pisma. (Allah, dž. š., je Taj koji najbolje zna.)
Formulacija “poštovanja vrijedno pismo”, koja se spominje u navedenom ajetu, u originlanoj verziji glasi ‘‘kitabun kerimun’’. Rijec ‘‘kitabun’’ iz ove formulacije, po-red ‘‘pismo’’, ima još i znacenja kao što su ‘‘tekst’’, ili ‘‘knjiga’’. A rijec ‘‘kerimun’’ nosi znacenja kao što su ‘‘plemenit, ugledan, castan, uvažen, cijenjen, dragocjen’’. U ovom slucaju, moguce je da Sulejman, a. s., u Sabu nije poslao samo pismo, vec i knjigu ili tekst koji je sadržavao uvodno tumacenje Allahove vjere. A ovo uvodno tumacenje možda pocinje rijecima ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosno’g.
To što, nakon što je saopcila da je od Sulejmana, a. s., došlo pismo (ili knjiga), kraljica Sabe nije koristila nikakvo dodatno objašnjenje pokazuje da su ona i njeni saradnici blisko poznavali Sulemana, a. s., da im on nije bio nepoznat. Jasno je da je Sulejmanova, a. s., država bila mocna država, koja se daleko procula po svome bogatstvu i snazi.
Sulejmanov, a. s., stil je krajnje jasan i utjecajan. Da je pismo stiglo od jednog mocnog i utjecajnog covjeka, jasno dolazi do izražaja i iz tog konciznog, odlucnog i kategorickog stila. Kraljica Sabe, a i njeni saradnici, vidno su bili pod utjecajem pisma.
Ovim pismom Sulejman, a. s., propovijeda im vjeru u Allaha, dž. š., savjetuje ih i poziva ih da budu muslimani, da vjeruju jedino u Allaha, dž. š. Ne samo da se njemu pokore; Sulejman, a. s., je prvenstveno od njih tražio da vjeruju u Allaha, dž. š., i da postanu muslimani. To je jedan od pokazatelja da je, od pokoravanja i osvajanja neke zemlje, Sulejman, a. s., vecu važnost pridavao tome da stanovništvo koje tamo živi prijede u Allahovu vjeru, pošto je, cilj njegove misije bio da ljude poziva na Pravi Put, da ih upozorava i prijeti im Allahovom kaznom.
Iz ajeta koji govore o Sulejmanovom, a. s., odnosu prema državi Sabi vidljivo je da je, isto tako, on probleme sa susjednim zemljama rješavao više diplomatskim putevima, a ne ratom. Svoje pobjede i uspjehe ostvarivao je za stolom, putem mira i sporazuma, bez korištenja vojne snage. Slanjem pisama i izaslanika tražio je puteve za postizanje sporazuma.
Osim toga, moramo podsjetiti i na to da verbalno pozivanje na Pravi Put nosi mogucnost zaborava, da, zbog vanjskih utjecaja koji odvlace pažnju,ono može ne uroditi željenim rezultatima. Isto tako je moguce da covjek i lijepo ne formulira ono što želi reci ili da popusti pozornost onoga koji sluša. Medutim, u pozivima nacinjenim pismenim putem daleko je lakše privuci pažnju hem autora, hem i onoga ko to cita. Metoda obracanja koju je koristio Sulejman, a. s., takoder je veoma ilustrativan primjer toga. Stoga, vjernici ne smiju gubiti iz vida da, u kontekstu objašnjavanja Allahove vjere i vjerskih cinjenica, pisana rijec ima veoma bitnu ulogu.
To što je, o pitanju ovog bitnog pisma koje je primila, kraljica Sabe odmah tražila mišljenje svojih saradnika pokazatelj je da sistem kojim je ona upravljala nije bio diktatura, vec svojevrsni demokratski sistem koji je imao i svoj parlament. Kraljica svoje saradnike pita za njihovo mišljenje, koristi se njihovim iskustvom:

“Poslat cu im jedan dar i vidjet cu sa cime ce se izaslanici vratiti.” (An-Naml, 35)

Iz ovog ajeta proistice da se, o tome kako treba postupiti o pitanju pisma pristiglog od Sulejmana, a. s., kraljica Sabe savjetovala sa jednim tijelom nacinjenim od vojnih celnika. A iz ovog odgovora koji su oni dali proistice da aktulano tijelo djeluje pod komandom i apsolutnim nadleštvom kraljice Sabe.
Ovdje ponovo postaje jasno da je kraljica Sabe veoma dobro znala Sulejmanovu, a. s., moc kojoj se nemoguce suprotstaviti. Shvatila je da nema drugog izlaza osim pristanka na poziv koji je stigao od Sulejmana, a. s., i ona to izražava. Ali, ona opet traži neki izlaz kako bi izbjegla predavanje i, radi dobijanja na vremenu, odlucuje da Sulejmanu, a. s., pošalje poklon.

I kad on pred Sulejmana izide, ovaj mu rece: “Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!” (An-Naml, 36)

Kraljicin cilj slanja poklona bio je i saznavanje stvarnih Sulejmanovih namjera i njegova reakcija. I kraljica Sabe oprobava metodu koju je, prilikomslanja pisma, slijedio Sulejman, a. s.; da bi donijela odluku, ona ceka da prvenstveno sazna kakvu ce reakciju pokazati suprotna strana.
Ovim ajetom se skrenula pažnja da, sa aspekta mjerenja ljudskih reakcija i procjenjivanja duhovnog stanja, poklon ima veoma bitnu ulogu. Kada neko ne primi vrijedan poklon koji mu je poslan s namjerom da ga odvrati od njegove odluke, taj njegov gest se može okarakterizirati kao svojevrstan dokaz njegove iskrenosti i odlucnosti.
Sulejman, a. s., sasvim jasno istice da pokloni koji su mu poslani nece poslužiti kao povod za promjenu njegovog stava, da je ono cime ga je Allah, dž. š., obdario mnogo bolje od poklona koji mu oni šalju. To je, isto tako, jedan od dokaza njegovog uzornog morala koji jedino žudi za Allahovim zadovoljstvom.

Reci: “O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vašeg, i onaj ko se uputi Pravim putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam vaš odvjetnik.” (Yunus, 108)

Objelodanjujuci da je svjestan njihovih namjera i kategorickim isticanjem da nece prihvatiti njihove želje, Sulejman, a. s., je odbio izaslanike koje jeposlala kraljica Sabe. Na taj nacin oni su sprijeceni u svom radovanju, hvalisanju i oholjenju zbog imovine. Za narod Sabe, koji je shvatio da svojim imetkom ni na koji nacin ne mogu ostvariti nadmoc, ova situacija je, sa psihološkog aspekta, imala znacenje jednog velikog poraza:
Skrece se pažnja da su Sulejmanove, a. s., vojske posjedovale jednu izuzetnu moc. Moguce je oduprijeti se i pokazati otpor i najjacoj vojsci, ali, kako se razumije iz navedenog ajeta, Sulejmanove, a. s., vojske su posjedovale metafizicke moci, bilo ih je nemoguce poraziti i u tom smislu je to bila vojska poznata širom Svijeta.
Sulejman, a. s., je ovdje, prije svega, uništio samouvjerenost i oholo držanje izaslanika koji su mu poslani. U narednom stadiju je, pak, odaslanom porukom kraljicu Sabe i glavešine njene zemlje podsjetio na njihovu nemoc u odnosu na njega i njegovu vojsku. Moguce je da ih je ovom metodom Sulejman, a. s., namjeravao privoliti na pokornost bez prethodnog ratovanja.
Sulejman, a. s., krajnje samouvjereno govori da ce mu se država Saba pokoriti. Ovakvom formulacijom se možda išareti na to da je on posjedovao znanje o gajb dogadajima. Moguce je da ga je Allah, dž. š., obavijestio o gajb stvarima te da mu je saopcio predaju i pokornost države Sabe.
Kao što je vec opcepoznato, zastava, odnosno bajrak je element koji je veoma bitan za svaku državu, koji u biti simbolizira suverenitet te zemlje. A ponos Sabe, kao što je to prethodno saopcio i Hudhud, bilo je veliko prijestolje koje je pripadalo kraljici Sabe. Od dostojanstvenika oko sebe Sulejman, a. s., traži da mu donesu ovo prijestolje. Štaviše, traži da se ovaj posao obavi prije no što kraljica Sabe i njena pratnja dodu na svoj dvor. Dolazak prijestolja prije no što oni uspiju doci do dvora predstavljat ce veoma veliki gubitak morala za državu Sabu i biti povodom njihovog veoma bržeg predavanja.

Tehnologija u vrijeme Sulejmana, a. s. Svijet nauke i tehnologije se u ahir-i zemanu razvija tolikom brzinom da je gotovo nemoguce pratiti taj razvoj. Svako novo tehnološko otkrice se veoma velikom brzinom dovodi u ekonomicnije, prakticnije i produktivnije stanje. Postoji velika razlika izmedu telefona, televizije ili radija od prije 50 godina i ovih današnjih. Dok je u prvobitno vrijeme bio sredstvo komunikacije koje se koristilo na jednom krajnje ogranicenom polju, internet je danas došao u stanje jedne mreže podataka koja je obavila cijeli svijet. Sve to, medutim, ne znaci da u prošlim vremenima nije postojala ista tehnologija. Ilustracije radi, današnji radio aparati posjeduju veoma razvijene odlike. Ali, i u prošlosti su postojali radio aparati koji su proizvodeni sa još prakticnijim metodama. Postojali su radio aparati koji su proizvodeni korištenjem galenskog kristala koji je prikazan na fotografiji gore.14 Prema tome, sasvim je moguce da su i u vrijeme Sulejmana, a. s., postojali uredaji koji su sa prakticnijom tehnologijom vršili istu funkciju. Možda je uz pomoc danas nepoznate tehnologije donešena slika trona; a možda je i trodimenzionalno ponovo formirana. Isto to važi i za avio tehnologiju, uredaje za mikro-snimanje i internet, o kojima smo prethodno govorili

Iz ovog ajeta proistice da je Sulejman, a. s., posjedovao sposobnost izuzetno brzog manevriranja, da je bio vladar koji brzo donosi odluke i koji ih je, isto tako, brzo provodio u djelo. Ovakvim svojim ponašanjem on istice znacaj brzog i iznenadnog djelovanja u cilju-narocito u stanju rata- osiguranja nadmocnosti nad suprotnom stranom.

“A ja cu ti ga donijeti” - rece onaj koji je ucio iz Knjige - “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto vec pored njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li cu zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. (An-Naml, 40)

U vezi sa donošenjem prijestolja, prva ponuda došla je od Ifrita. Kao što se i razumije iz ove ponude džina Ifrita, sasvim je izvjesno da džini posjeduju sposobnost prenošenja stvari sa jednog na drugo mjesto, odnosno sposobnost premještanja materije.
A druga ponuda u vezi sa brzim donošenjem prijestolja došla je od strane osobe koja se u navedenom ajetu karakteriše kao onaj ‘‘koji je ucio iz Knjige’’. Osoba koja se spominje u ajetu govori da ce prijesto kraljice Sabe moci donijeti u jednom izuzetno kratkom roku; “prije nego što okom trepneš.” Ovdje covjeku naumpada nekoliko razlicitih solucija.
Aktualna osoba je, možda, iz vojne obavještajne službe i naprednih shvatanja, te je, možda, vec ranije naredi-la da se prijesto donese. U ajetu se, prema tome, možda upozorava na to da, u stanju rata ili neke druge opasnosti, vojska iz državne sigurnosti vec prethodno obavi potrebne pripreme.

Prenošenje slike bilo kojeg predmeta danas je, uz pomoć interneta, moguće realizirati za svega nekoliko sekundi.

Sasvim je moguce da u ajetima u kojima se govori o donošenju prijestolja kraljice Sabe prije no što se okom trepne, o preuredenju prijestolja i o savjetovanju sa pticama postoje znakovi upozorenja na visoku tehnologiju koja ce se koristiti u ahir-i zemanu i koja ce pružati mogucnost premještanja materije.
Danas je tehnologijom interneta za nekoliko minuta, štaviše za nekoliko sekundi, na veoma velike udaljenosti moguce proslijediti svakojake podatke i dosjee kao što su tekst, slika ili film. Naprimjer, objašnjenjem brzog prenošenja prijestolja kraljice Sabe na jedno veoma udaljeno mjesto možda se skrece pažnja da ce jedna takva operacija (npr. slanje trodimenzionalnog izgleda ili slike prijestolja) u ahir-i zemanu biti moguca uz pomoc interneta.
Moguce je da se u ovim svojim poslovima Sulejman, a. s., koristio znanjem džina i izuzetnim odlikama koje oni posjeduju. Moguce je da je njihovim instrukcijama izradio posebne uredaje, koji su danas nepoznati, ali koji su bliski današnjoj tehnologiji i da je ostvario uspjehe saopcene u ajetima.
U ajetu se saopcava da se, nakon donošenja prijestolja, Sulejman, a. s., odmah obratio Allahu, dž. š., da je tražio oprost, cinio dovu i isticao svoju zahvalnost. Sulejman, a. s., je bio pejgamber koji se nakon svakog uspjeha, svake nevolje ili nakon svakog znacajnog dogadaja što bi ga zadesio iskreno obracao Allahu, dž. š., i koji je posjedovao bogobojaznost. Ova njegova odlika je veoma lijep primjer svim vjernicima.
Donošenje prijestolja, simbola Sabe, na dvor Sulejmana, a. s., predstavlja jedan veliki psihološki poraz Kraljice. Štaviše, Sulejman, a. s., ne ostavlja prijestolje u stanju u kakvom je došlo iz Sabe; on nareduje da se na njemu izvrše odredene izmjene.
Moguce je da je, prema naredbi Sulejmana, a. s., dodacima izvršenim na njemu, prijestolje uljepšano i obogaceno. Sasvim je moguce da je ovom metodom Sulejman, a. s., želio pokazati da je njegovo bogatstvo daleko vece i izraziti da, štaviše, posjeduje dominaciju cak i nad bogatstvom i imetkom kraljice Sabe.
Osim toga, u ajetu se možda išareti na to da muslimani i u umjetnosti, kao i u svim drugim sferama, teže ka jednom savršenstvu. Možda se skrece pažnja da je, bez obzira koliko je bilo lijepo i pompezno, prijestolje kraljice Sabe nedostatno naspram Sulejmanovog, a. s., izuzetnog poimanja umjetnosti.
Pred nama se, isto tako, ovdje pojavljuje i jedan primjer Sulejmanove, a. s., sklonosti ka umjetnosti. Moguce je da je Sulejman, a. s., na najljepši nacin ujedinio umjetnost i tehnologiju i da je time, svojom pamecu i snagom umjetnosti, oduševio ljude.
Formulacija “promijeniti izgled”, koja se koristila za prijestolje, takoder je nezanemariva. Naciniti jednu takvu pro-mjenu danas je veoma jednostavno uz pomoc kompjuterskih programa. Dakle, slanje slike prijestolja, uz pomoc interneta, na neko drugo mjesto, a potom, uz pomoc razlicitih programa, izvršiti promjene danas je moguce izvesti bez ikakvih poteškoca. Sasvim je moguce da se i u ovom ajetu upozorava na jednu slicnu tehnologiju koja ce biti krajnje zastupljena u ahir-i zemanu.
Moguce je da je mjerenje pozornosti kraljice Sabe jedan od razloga što joj je Sulejman, a. s., postavio ovo pitanje.
Kao što se razumije iz citiranog ajeta, Kraljica je ostavila utisak da je inteligentna i oprezna osoba; na pitanje koje joj je postavio Sulejman, a. s., dala je, isto tako, oprezan odgovor. Nije dala direktan, kategorican odgovor kao: “Da, to je moje prijestolje” ili “Ne, to nije moje prijestolje”, vec se, umjesto toga, opredijelila za jedan neodreden odgovor.
Kraljica Sabe je živjela u narodu koji se klanjao Suncu. Medutim, citanjem pisma koje joj je, na jedan iskren i dojmljiv nacin, napisao Sulejman, a. s., i posjetom Sulejmanu, a. s., naknadnim uvjeravanjem u njegovo raskošno carstvo, bilo je povodom da ona povjeruje u Allaha, dž. š., i postane muslimanka.

Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi Put! (Ali ‘Imran, 51)

U ajetu se saopcava da je, kada je ušla na Sulejmanov, a. s., dvor, kraljica Sabe pomislila da je tle prekriveno dubokom vodom. U vezi sa ovom situacijom mogu se naciniti razliciti komentari.
Moguce je da se formulacijom “uglacano staklo”, koja se u navedenom ajetu koristila za pod dvora, upozorava na jednu posebnu tehnologiju koja se koristila u tom periodu. Upravo, kraljica Sabe nije mogla razabrati teren na koji je trebala zakoraciti, što, isto tako, navodi na pomisao o mogucnosti da je tle Sulejmanovog, a. s., dvora bilo prekriveno necim što je bilo neuobicajeno za to vrijeme.
Tle za koje se kaže da je kao “uglacano staklo” možda je ekran jednog ogromnog televizora. U pod dvorane na ulazu u dvor bio je možda ugraden jedan ogroman ekran. Moguce je da je na ovom ekranu data slika vode, da se razlicitim igrama svjetlošcu kod posjetilaca namjeravao izazvati utisak da je tle prekriveno vodom. (Kao što se vidi na fotografijama sa prethodnih stranica, i danas se, prilikom unutarnjih dekoracija, veoma cesto pribjegava slicnim tehnikama.) Tako je, možda, kada je krocila na ekran, kraljicu Sabe obuzeo osjecaj da hoda po vodi.
U ajetu se, isto tako, možda upozorava i na jednu sasvim drugu tehnologiju. Simulatorskim naocarima je danas moguce docarati da se covjek osjeca na sasvim drugom mjestu od mjesta na kome se doista nalazi. Ova formulacija iz ajeta je možda jedno upozorenje na ovu tehnologiju koja ce se pojaviti u ahir-i zemanu.
Iz ajeta je razumljivo da je Sulejman, a. s., takoder znao da ce doci do ovakve situacije kada dode kraljica Sabe, pošto je, on bio svjestan neuobicajenosti i superiornosti tehnologije koju je posjedovao.
Ovim ajetima je Allah, dž. š., možda skrenuo pažnju da ce se u ahir-i zemanu voda veoma ucestalo koristiti u dekorativnim materijalima, nacinjenim naprednom tehnologijom. Ovim proizvodima, u kojima se koristi cist i estetski izgled vode, možda ce senacinjavati ljepote slicne raskoši iz perioda Sulejmana, a. s.
Ono što se pred nama pojavljuje u ovom kur’anskom kazivanju je Sulejmanovo, a. s., visoko poimanje umjetnosti, koje kao uzor treba poslužiti svim muslimanima. Ovo poimanje je jedan oblik izraza njegove snažne ljubavi prema Allahu, dž. š., i oduševljenja prema savršenstvu Njegovog stvaranja.
Vjernici su tokom povijesti nacinili niz veoma lijepih dijela. I u ahir-i zemanu ce se, ako to Allah, dž. š., dopusti, desiti veliki procvat u snazi muslimanske umjetnosti. Umjetnici koji se nadahnjuju ljepotama Allahovog, dž. š., stvaranja i koji osjecaju veliku ljubav prema Njemu, nacinit ce jedinstvena umjetnicka djela; ovi lijepi ishodi i pomaci u sferi slikarstva, muzike i arhitekture proširit ce se cijelim Svijetom. A avangarda u ovom procvatu ce, ako Bog da, biti islamski svijet.