HARUT I MARUT


... A njih dvojica nisu nikoga ucili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. (Al-Baqarah, 102)

Iz formulacije ajeta postaje jasno da su u periodu Sulejmana, a. s., odredeni ljudi stremili ka vradžbinama, djelima koja je Allah, dž. š., zabranio.Oni su se vradžbinama poducili od šejtana. Osim toga, i ono što je u Babilonu bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu - opet poducenim od šejtana - koristili su u zle svrhe.
Kao što se razumije iz ajeta, moguce je da je, uz pomoc onih koje je imao pod svojim utjecajem, šejtan, koji je krenuo protiv Sulejmana, a. s., narod huškao protiv velikog bogatstva i blaga koje je posjedovao Sulejman. A moguce je da su se u ishodu toga ljudi ogranizirali protiv Sulejmana i njegove mocne države, da su osnovali razlicite mracne organizacije koje su djelovale protiv države. Isto tako je moguce da su ove organizacije, formirane šejtanskom inicijativom, na razlicite nacine nastojale uništiti Sulejmanovu državu, da su u tom svjetlu koristile svakojake prljave metode. (Allah, dž.š., najbolje zna.) Upravo povijesni zapisi bilježe da je nakon Sulejmanove smrti, zbog unutarnjih nemira, izraelsko kraljevstvo podijeljeno na dva dijela
Ucili su ono što ce im nauditi i od cega nikakve koristi nece imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada nece nikakve srece na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali! (Al-Baqarah, 102)
Da bi ih zaveli, šejtani su ljude poducili vradžbinama koje su naucili od Haruta i Maruta. Medutim, onima koji su se željeli poduciti znanjem koje su posjedovali, Harut i Marut su prethodno govorili da su oni jedno iskušenje od Allaha, dž. š., i upozoravali ih da ne padnu u nevjerništvo. Jedino su nakon toga poducavali ovom znanju. Zbog toga ljudi moraju znati da je vradžbina jedna smutnja i da se tome trebaju silno opirati.
Svi oni koji pribjegavaju metodama vradžbina moraju vrlo dobro znati da je apsolutno nemoguce da vradžbine koje su naucili i kojima se koriste daju neki rezultat ako to Allah, dž. š., ne dopusti. Allah, dž. š., je Taj koji, kao mudrost, stvara efekte vradžbina. Apsolutno je nemoguce da, bez Njegovog znanja i dopuštenja, metodama poput vradžbina, neko postigne bogatstvo, moc ili neki drugi prestiž.
Na one koji vjeruju u moc vradžbina i koji misle da ce slicnim metodama sebi priuštiti neku korist, Allah, dž. š., ove šejtanske metode može upotrijebiti kao nesrecu. Zbog toga što su skrenuli u sujevjerje, Allah, dž. š., im prema tome daje odgovor; vradžbina za te ljude dolazi u položaj azaba na ovome svijetu. To je kazna koju je Allah, dž. š., odredio za one koji su skrenuli sa Pravog Puta.
Kao što se i razumije iz navedenog ajeta, nijedan iskreni vjernik se ne zanima za vradžbine i ono na što ih nagovaraju šejtani. Baviti se ovom vrstom poslova, šejtanskim huškanjima, da bi se nanio nered u meduljudskim odnosima, znaci upadanje u šejtansku klopku, udaljiti se od Pravog Puta i provoditi vrijeme u sujevjerju. Cilj šejtana je da ljude odvrati od Pravog Puta. Oni koji se bave poslovima slicnim vradžbinama su oni koji su prevareni šejtanskim smicalicama.
Sujevjerja poput ovih nemaju nimalo mjesta u Kur’anu. S time u vezi, Allah, dž. š., se na slijedeci nacin obraca u kur’anskom poglavlju Al-Falaq:
Reci: “Utjecem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noci kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije... (Al-Falaq, 1-4)
Isto pitanje objašnjeno je i u ajetima u kojima se govori o Harutu i Marutu. Ni vradžbine, a niti “zlo smutljivca kad smutnje sije”, kako se saopceva u poglavlju Al-Falaq, nemaju nikakvu moc i utjecaj. Jedina sila svemira i vlast presude je Allah, dž. š., Gospodar svjetova. Vjernik se oslanja i vjeruje jedino u Allaha, dž. š., samo od Njega pomoc ocekuje; sve svoje potrebe i nevolje povjerava Allahu, dž. š., vjernikn Allaha cini svojim prijateljem.
U ovim ajetima možda postoje upozorenja na ahir-i zeman. Govoreci o smutnjama, Allah, dž. š., možda upozorava na to da ce se u ahir-i zemanu smutnje namnožiti, da ce se, putem gatanja, raširiti proricanje sudbine. Ove smutnje, koje je Allah, dž. š., zabranio, u ahir-i zemanu možda ce doci u stanje jednog vida zarade; gatari i vracari ce izrabljivati narod. O ovom velikom fitneluku u ahir-i zemanu upozoreni smo i preko hadisa Muhammeda, a. s. Jedan od tih hadisa glasi:
Ono za što se najviše brinem za svoj ummet u ahir-i zemanu je vjerovanje u zvijezde i olagivanje sudbine... (Ramuz el-Ehadis, 1/1540).