KUR’AN O ŠEJTANU


Allah, dž. š., u Kur’anu iznosi niz ajeta o šejtanu i upo-zorava ljude na spletke koje on priprema. Da se ne bi palo u njegove klopke i smicalice, krajnje je bitno znati šejtanove odlike saopcene u Kur’anu.
Iblisovo ponižavanje i pobuna protiv Allaha, dž. š.
U Kur’anu se saopcava da je, nakon stvaranja Adema, a. s., Allah, dž. š., svim melecima naredio da mu se poklone. Svi meleci su se povinovali ovoj Njegovoj naredbi, medutim, Iblis se usprotivio tome. Naveo je da je on superiorniji od njega zato što je Adem, a. s., stvoren od zemlje, a on od vatre pa je rekao da se zato nece pokloniti Ademu:
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: “Poklonite mu se!”, i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni. “Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” - upita On. - “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovace” - odgovori on. (Al-A’raf, 11-12)
Iblis je smatrao da ce se, klanjanjem Ademu, poniziti, te je, zbog svoje oholosti i želje za velicinom, odbio Allahovu naredbu. Iako je znao da je Allah, dž. š., Stvoritelj svega, da jedino On upravlja svime, umislio se i ustvrdio kako je on ‘‘bolji od covjeka’’. Povrh svega, tvrdeci to, koristio je krajnje nepristojan stil; s jedne strane je tvrdio da vjeruje u Allaha, dž. š., a sa druge strane se usudio usprotiviti Mu se.
Iblis, koji ide za nadmenošcu, je mislio da ce ovim aktom ocuvati svoju oholost, ali - bio je u zabludi. Suprotno oceki-vanjima, izgubio je autoritet, ponižen je i protjeran. Štaviše, cijelo covjecanstvo zna da je on jedno protjerano, huljeno, poniženo i najzlocestije bice cije ce boravište biti dže-hennemski azab. Iblisovo protjerivanje od strane Allaha, dž. š., se na slijedeci nacin saopcava u Kur’anu:
“E, onda izlazi iz Dženneta” - rece On - “ne prilici ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!” (Al-A’raf, 13)
“Izlazi iz njega, pokuden i ponižen!” - rece On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ce Džehennem napuniti! (Al-A’raf, 18)
Zapravo, ovo stanje u koje je zapao Iblis isto je kao stanje koje zadešava ohole, samoljubive i hvalisave ljude. Padanjem u šejtanske klopke, oni se uzohole i smatraju da ce na taj nacin postici ugled i poštovanje. Medutim, oni, naprotiv, bivaju ponižavani. Prije svega, oni bivaju poniženi pred Svemogucim, pošto ‘‘Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu’’ (An-Nisa’, 36). Poniženi su i pred ljudima; nijedan hvalisavac i oholi nema istinskog prijatelja, onoga ko ga istinski voli, štaviše, svi u duši preziru i mrze ovakve ljude. To je, pak, jedno od najgorih poniženja. A još gore i vece poniženje ce biti nesnosne patnje, koje ce, zajedno sa šejtanom, ovi ljudi doživjeti u Džehennemu.
Šejtan je prvo zaveo Adema, a. s., i njegovu ženu
Nakon što je protjeran iz Allahove audijencije, Iblis zapocinje sa svojom borbom koja ce trajati do Kijameta: dao se na razlicite puteve, kako bi prevario i zaveo ljude. Njegova prva velika klopka bila je prijevara Adema, a. s., i njegove žene, koji su živjeli u Džennetu; ucinio je da budu neposlušni prema Allahu, dž. š. Ovaj slucaj iz samog pocetka ljudske povijesti se na slijedeci nacin navodi u Kur’anu:
A ti, o, Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hocete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!” I šejtan im poce bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i rece: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili” - i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!” I na prijevaru ih zavede. A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišce stavljati poceše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!” - zovnu ih Gospodar njihov - “i rekao vam: ‘Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’” “Gospodaru naš”- rekoše oni - “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno cemo biti izgubljeni.” “Izlazite” - rece On - “jedni drugima bit cete neprijatelji! Na Zemlji cete boraviti i do smrti ostati. Na njoj cete živjeti, na njoj cete umirati i iz nje oživljeni biti” - rece On. (Al-A’raf, 19-25)
Eto, pocetak ljudskog življenja na Zemlji je stanje Adema, a. s., koje je navedeno u prethodnim ajetima. Medutim, Adem, a. s., se pokajao i Allah, dž. š., mu je oprostio, ali borba koju je Iblis zapoceo protiv covjeka - nije okoncana.
Šejtani se mogu pojavljivati u obliku covjeka
Allah, dž. š., je u Kur’anu kazao da šejtani mogu biti u obliku ljudi i džina, da, pricom ili ulijevanjem sumnje u srca, utjecu na ljude i zavode ih sa Pravoga Puta. Dakle, preobra-canjem u ljudski oblik, šejtani su u stanju kretati se medu ljudima. Ovu cinjenicu Allah, dž. š., na slijedeci nacin saop-cava u Kur’anu:
Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od ljudi!” (An-Nas, 1-6)
Kao što se vidi iz navedenih ajeta, ljudi se moraju cuvati “šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od ljudi”. Iblis se, bez Allahove volje, ne može ukazati ljudima, ali može utjecati na njihove misli. Ljudi ponekad misle da njima pripadaju zloce koje im padaju na pamet, planovi i misli koje su u suprotnosti sa vjerom. Medutim, šejtan je taj koji im sve to unosi u srca. Ako uoce da su pod utjecajem šejtana, priklone se Allahu, dž. š., i odmah svoje misli usmjere ka dobru i hajru, ovi šejtanski pokušaji bit ce osujeceni i nece imati nikakvog utjecaja:
A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utocište u Allaha, On uistinu sve cuje i zna. Oni koji se Allaha boje, cim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dodu sebi. (Al-A’raf, 200-201)
U isto vrijeme, šejtan se pred nama može pojaviti i u vidu covjeka. To može biti neko bližnji što nam izgleda kao prijatelj, neko ko nas savjetuje ili neko agresivan. Sa svim ovim odlikama, šejtan podsjeca na covjeka. Medutim, svojim rijecima i postupcima nastoje nas zavesti sa Allahovog Puta i strasno nas vezati za dunjalucki život.
U nizu ajeta Allah, dž. š., saopcava da postoje šejtanske vojske. A te šejtanske vojske vode borbu za zavodenje ljudi sa Pravog Puta. Medutim, pobjednici su oni koji su uvijek na Allahovom Putu. A Iblisa i njegovu vojsku ocekuje Džehennem:
Pa ce i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti baceni, i vojske Iblisove - svi zajedno. (Aš-Šu’ara’, 94-95)
Dunjalucki život šejtan nastoji prikazati privlacnim
Nakon što je protjeran iz Allahove audijencije, šejtan je za ovo svoje stanje optužio covjeka i odlucio da svoju srdžbu pokazuje kroz zavodenje covjeka sa Pravog Puta. Medutim, šejtan je kažnjen zbog svoje nemoralnosti, drskosti, oholosti i neposlušnosti. Ali, šejtan, koji iz oholosti ne prihvata ovu cinjenicu, na slijedeci nacin se zaklinje:
“Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!” - zamoli on. “Daje ti se vremena!” - rece On. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao” - rece - “kunem se da cu ih na Tvom Pravom Putu presretati, pa cu im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ceš ustanoviti da vecina njih nece zahvalna biti!” (Al-A’raf, 14-17)
Jedna od najbitnijih taktika šejtana je nastojanje da covjeka prevari njegovim slabostima. Na primjer, Adema, a. s., i njegovu ženu prevario je obecanjem ‘‘vjecnosti’’. A vecinu ljudi nastoji obmaniti njihovim vezivanjem za dunjalucki život pokazujuci im život kao veoma privlacno, blještavo mjesto, koje ce vjecno trajati. Ova šejtanska odlika se na slijedeci nacin spominje u jednom kur’anskom ajetu:
“Gospodaru moj,” - rece - “zato što si me u zabludu doveo, ja cu njima na zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da ih sve zavedem!” (Al-Hidžr, 39)
Naprimjer, šejtan poslovnog covjeka može nukati na strasno vezivanje za posao, da materijalnu dobit i trgovacki prestiž treba držati nad svim ostalim. To, kao što smo pretho-dno istakli, može biti neka osoba iz okoline ili šejtan-džin koji djeluje na njegov razum. Takav covjek, zbog aktualnih nagovora, napušta sve moralne i vjerske vrijednosti, zaboravlja na vjeru i Ahiret. Tako, koristeci njegovu slabu stranu, šejtan tog covjeka uspijeva zavesti sa Pravog Puta.
Allah, dž. š., u Kur’anu navodi da je šejtan na slijedeci nacin zaveo narod Sabe:
“Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svacega dato, a ima i prijesto velicanstveni; vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu - šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naci Pravi put pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!” (An-Naml, 23-26)
Medutim, ne smije se zaboravljati da su šejtanove taktike i smicalice veoma slabe i da ne mogu imati nikakvog utjecaja nad iskrenim covjekom koji koristi svoju savjest, koji razmišlja o Allahu, dž. š., i kur’anskim ajetima.
Šejtan nema nikakvog utjecaja nad vjernicima
Pored svih ovih podlih šejtanskih taktika i borbe, postoji jedna cinjenica: nad robovima koji iskreno vjeruju u svoga Gospodara šejtan ne može ostaviti nikakav utjecaj. Štaviše, vjernici jakog imana, poput Sulejmana, a. s., mogu staviti katanac na sve šejtanske planove i mogu ga dovesti u apsolutno bespomocno stanje. Šejtanske spletke su veoma slabe za mu’mine koji cesto spominju Allaha, dž. š., koji u svemu vide hajir i ljepote Allaha, dž. š., koji se u svim svojim mislima i djelima usmjeravaju ka Svemogucem i pozivaju na Kur’an, a. š. Allah, dž. š., to istice na slijedeci nacin:
On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju. (An-Nahl, 99-100)
A u drugim kur’anskim ajetima Allah, dž. š., saopcava da šejtan nema nikakve moci prisiljavanja, medutim, razlog zbog koga mu Allah, dž. š., nije pružio ovu mogucnost je razdva-janje dobrih od onih hrdavih:
I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli ukaza-ti na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sum-nja. - A Gospodar tvoj bdi nad svim. (Saba’, 20-21)
Šejtan nije bice koje posjeduje neku nezavisnu moc. Ono što on radi - radi pod okriljem Allahovog znanja. Na taj nacin se medusobno razdvajaju oni koji se povinjavaju šejtanu od bogobojaznih vjernika, koji ne padaju u klopke koje šejtan priprema.
Odredene odlike šejtana saopcene u Kur’anu
Podmukao je i lažov (Ibrahim, 22);
prkosan je (Al-Hadždž, 3);
nema nikakve moci osim da poziva (Ibrahim, 22);
prkosnik (An-Nisa’, 117);
poseže za uznemiravanjem (Al-Anfal, 11);
nastoji onemoguciti zahvalnost ljudi (Al-A’raf, 17);
plaši pristalicama svojim (Ali ‘Imran, 175);
nastoji posijati neprijateljstvo medu vjernicima (Al-Isra’, 53), (Al-Ma’ida, 91);
nastoji uvjeriti ljude da im cini dobrocinstvo (Al-A’raf, 20-21);
poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri (Fatir, 5-6);
navodi ljude na posrtanje (Ali ‘Imran ,155);
daje lažna obecanja (Ibrahim, 22);
obecava i primamljuje ljude lažnim nadama (An-Nisa’, 119-120);
stranputice prikazuje kao lijepe postupke (An-Naml, 24);
plaši neimaštinom i navraca na škrtost (Al-Baqarah, 268);
oholi se i misli da je uzvišen (Sad , 74-75);
podstice na ibadet radi pokazivanja pred drugima (An-Nisa, 38);
nastoji udaljiti od Pravog Puta (Az-Zuhruf, 36-37);
prouzrokuje zaborav (Al-Mudžadala, 19), (En’am, 68), (Al-Kahf, 63);
obmanjuje emotivnošcu (Al-Isra’, 64), (Al-Mumtahina, 1-3);
upušta se u suvišne detalje (Al-Baqarah, 67-71);
podstice na rasipništvo (Al-Isra’, 26-27);
Kur’anskim ajetima smo objasnili da je šejtan bice koje se usudilo usprotiviti Allahu, dž. š., krajnje buntovno, koje prema ljudima gaji veliko dušmanstvo i koje troši nesebicne napore kako bi ljude zavelo sa Pravog Puta. Nesumnjivo, veliki je Allahov rahmet to što je jedno ovakvo bice, koje, od pocetka povijesti do danas, nastoji ljude zavesti sa Allahovog Puta, stavio u službu jednog insana. To što je Sulejman, a. s., upošljavao šejtane pod svojom komandom, što ih je koristio za dobrobit hak dina, nesumnjivo je jasan pokazatelj da je on jedan od izuzetnih Allahovih robova.