KRAJ KOJI JE ZADESIO NAROD SABE

Da je država Saba posjedovala veoma mocnu armiju, spominje se u nekoliko kur’anskih ajeta. Jedna izjava zapovjednika vojske Sabe, koja se prenosi u Kur’anu, pokazuje da je posljednja odluka ove vojske pripadala Kraljici. Zapovjednici kažu slijedece upraviteljici (Kraljici) Sabe:

“Mi smo vrlo jaki i hrabri” - rekoše oni - “a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ceš narediti!” (An-Naml, 33)

Medutim, ova vojna moc države Sabe im nije osigurala nikakvu korist, a narod Sabe, koji nije slušao pejgamberova upozorenja i koji je bio nezahvalan prema Allahovim blagodatima, generacijama kasnije je kažnjen jednom strašnom poplavom. U Kur’anu se na slijedeci nacin opisuju mjesta u kojima je živio narod Sabe:

Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. “Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!” (Saba’, 15)

Rušenjem brane Marib, nakon Arimske poplave, o čemu se govori u Kur’anu, država Seba je ostala pod vodom i tako je porušen cijeli grad.

Kao što se i naglašava u prethodnim ajetima, narod Sabe je živio na jednoj zemlji plodonosnih i lijepo uredenih vrtova i vocnjaka. Država Saba, koja se nalazila na trgovackim putevima i koja je zbog toga imala veoma visok stepen razvijenosti, bila je jedna od najpopularnijih pokrajina tog perioda. Ono što je, u zemlji sa tako pozitivnim životnim uvjetima i sredinom, bila dužnost naroda Sabe je, kao što se u ajetu saopcava, da “jedu hranu Gospodara svoga i budu Mu zahvalni’’. Ali, oni nisu ucinili tako i postali su od onih koji su nezahvalni. U Kur’anu se na slijedeci nacin saopcava ponašanje tog naroda:

Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjava-mo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?! (Saba’, 16-17)

Stanovnici Sabe su smatrali da je njihov uspjeh i bogatstvo produkt njihovih zalaganja. A odgovor onima koji okrecu svoja lica bila je - kao što se u ajetu saopcava - poplava i uništenje. To je jedan Božanstveni odgovor kojeg je Allah, dž. š., dao svim nevjernickim narodima. Svaki narod, koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima, koji se ne drži Pravog Puta na koji su pozivali pejgamberi i koji negira objavljene Knjige, za svoja djela sigurno ce dobiti odgovor i na Dunjaluku i na Ahiretu. To je jedan ishod adetullaha (Allahovog zakona). Allah, dž. š., se na slijedeci nacin obraca u ajetima poglavlja Hud:

To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih još postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni. Mi nismo prema njima bili nepravedni, vec oni sami prema sebi. I kada bi pala naredba Gospodara tvoga, ništa im nisu pomogla božanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu povecala. (Hud, 100-101)

Narod Sabe koji je uništen seyl-ul arimom

Prema povijesnim izvorima, narod Sabe je jedna od cetiri velike civilizacije koje su živjele na po-drucju Južne Arabije. Ovaj narod je kroz historiju poznat kao jedan civiliziran narod. A brana Marib, koja predstavlja jedno od najbitnijih djela i ostataka ovog naroda, jedan je od najzna-menitijih pokazatelja stepena tehnologije do koje su došli. Sabejci su tu izgradili branu dok su još bili na razini zasnivanja svoje civilizacije, za-poceli su sa navodnjavanjem i, zahvaljujuci toj brani, postigli jedan veoma visok stepen raz-vijenosti.
Ova brana u Maribu imala je visinu od 16 metara, širinu 60 i dužinu 620 metara. Prema odredenim proracunima, bilo je 9.600 hektara zemljišta koji je bio navodnjavan zahvaljujuci ovoj brani, od cega je 5.300 hektara pripadao jugu, a ostatak sjevernoj ravnici. Ove dvije ravnice su se u sabejskim knjigama ponekad spominjale kao “Marib i dvije ravnice”.1 Eto, kur’anska formulacija “vrtovi, zdesna i slijeva” najvjerovatnije išareti na prekrasne bašce i vrtove iz ovih dviju dolina. Zahvaljujuci ovoj brani i sistemu navodnjavanja, ovo podrucje se proslavilo kao najnavodnjeniji i najplodonosniji dio Jemena.
Ova brana je u V i VI stoljecu n. e. pretpjela temeljne restauracije, što, medutim, nije moglo sprijeciti njeno rušenje koje se dogodilo 542. godine. Brana, koja je srušena u to vrijeme, prouzrokovala je “seyl-ul arim”, što se spominje i u Kur’anu, nakon cega su nastala velika razaranja. Potpuno su uništeni vinogradi, vrtovi i poljoprivredna dobra, koja su soljecima obradivali stanovnici Sabe. Nakon rušenja brane, zapaženo je da je narod Sabe ušao u jedan brzi proces nazatka; a u ishodu ovog procesa, zapocetog rušenjem brane, došao je, takoder, i kraj državi Sabi.
Kada, u svjetlu ovih povijesnih cinjenica, promatramo kur’anske ajete, vidjet cemo da je u pitanju jedan veliki sklad i podudarnost. Arheološka otkrica i povijesne cinjenice išarete na ono što se iznosi u Kur’anu. Nesreca koja je poslana narodu Sabe u Kur’anu se spominje kao “seyl-ul arim”, odnosno “arim, poplava”. Ova formulacija iz Kur’ana u isto vrijeme pokazuje nacin na koji je nastupila ova poplava, pošto je, jedno od znacenja rijeci “arim” brana ili nasip. Prema tome, formu-lacija “seyl-ul arim” takoder išateri na poplavu koja je nastu-pila u ishodu rušenja brane.
Prihvatanjem da se aktualna poplava desila u skladu kur’anskih navoda, njemacki arheolog Werner Keller, autor knjige “Sveta Knjiga je rekla istinu” (Und Die Bibel Hat Doch Recht), piše slijedece:
“Postojanje jedne ovakve brane i potpuno rušenje grada popuštanjem brane dokazuje da se doista desio primjer koji se navodi u Kur’anu u vezi sa vlasnicima vrtova.” 2
Marib, u kome je živio narod Sabe i koji je na kraju postao jedna potpuno pusta ruševina, je, nesumnjivo, ibret za sve one koji cine istu grešku kao i narod Sabe. Takvo uništenje ih je zadesilo kao odgovor na njihovu nezahvalnost na Allahovim blagodatima i što su bili od zalima; u jednom trenutku su izgubili sve bogatstvo koje su posjedovali. (Za detaljnije podatke v. Uništenje naroda, Harun Yahya, 6. izdanje, 2001., Vural Yayincilik.)